vijesti

POVIJEST HKD “NAPREDAK”

Od početaka do danas

Potreba i ideja kod bosanskohercegovačkih Hrvata za utemeljenjem društva koje će pomagati i poticati obrazovanje hrvatskog puka, te općenito promicati hrvatsku kulturnu baštinu i novo kulturno stvaralaštvo javila se kao rezultat društvenih, političkih i gospodarskih promjena u Bosni i Hercegovini krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, vezanih za dolazak austrougarske uprave na ove prostore. Ideje o utemeljenju društva takve naravi pojavile su se i dozrijevale gotovo istodobno u Mostaru i u Sarajevu.

Nakon prvih inicijativa i dugotrajnih priprema u Mostaru je 14. rujna 1902. godine održana utemeljiteljska skupština “Hrvatskog potpornog društva za siromašne đake i naučnike”. Nešto kasnije, 11. studenog 1902. godine u Sarajevu je održana utemeljiteljska sjednica “Hrvatskog društva za namještanje djece na zanate i u trgovinu”.

Svrha ovih društava bila je jasna iz samih njihovih naziva. Sarajevsko društvo mijenja naziv na glavnoj konstituirajućoj sjednici 10. rujna 1904. godine, na taj način što je dosadašnjem imenu dodan i naziv “Napredak”, ali se svrha društva ne mijenja. Na glavnoj skupštini održanoj 19. studenog 1905. godine sarajevsko društvo je izmijenilo Pravila u smislu da ubuduće pomaže i đake. Promijenjen je i naziv društva u “Hrvatsko društvo Napredak za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata - katolika”. Na taj način misije mostarskog i sarajevskog društva postale su iste.

Nakon višegodišnjeg pregovaranja o ujedinjenju ova dva društva, do fuzije dolazi službeno na III. glavnoj skupštini “Napretka” održanoj 9. lipnja 1907. godine.

Od 1914. godine naziv društva je promijenjen u Hrvatsko prosvjetno kulturno društvo “Napredak”. Naziv društva ponovo se mijenja na Godišnjoj skupštini 29. lipnja 1922. godine u Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”. U izmijenjenim Pravilima svrha društva je definirana nešto uopćenije: kulturno jačanje hrvatskoga naroda.

Ovakva misija zadržana je sve do 1945. godine. U tijeku I. svjetskog rata (naročito od 1915. do 1918. godine) i II. svjetskog rata (posebice od 1943. do 1945. godine) Društvo je značajno smanjilo svoju aktivnost, iako se uprava sastajala, a postojao je i dio podružnica.

Kraj II. svjetskog rata za Napredak donosi posve novu situaciju. Vlasti Titove Jugoslavije uspostavljaju novi ideološki sustav, nastojeći ovladati svim društvenim dimenzijama, koristeći u tome i zatečena kulturno prosvjetna društva. Napredak je formalno obnovljen na Glavnoj skupštini 28. i 29. listopada 1945. godine. Zadržano je i ime i način unutarnje organizacije, ali se suštinski promijenila svrha i ciljevi društva. Djelovanje društva bilo je najviše usmjereno na iskorjenjivanje nepismenosti, a osnovna svrha - pomaganje đacima, praktično je napuštena. O promicanju hrvatske kulture nije se moglo ni pomišljati, pošto su se sve kulturne aktivnosti realizirale kroz dirigiranu suradnju s druga dva nacionalna društva u okviru Saveza kulturno prosvjetnih društava. I takvo suženo djelovanje nije odgovaralo tadašnjoj vlasti, pa s 1.4.1949. dolazi do njegova ukidanja, pod izgovorom kako nema članstva i ne može se održati skupština, koja bi dala legalitet upravi. Prestao je rad Središnjice, svih podružnica i povjereništava i drugih organizacija, koje su djelovale u okviru Napretka (Zadruga, knjižnica, knjižara…), dok pokretna i nepokretna imovina i sva prava i obveze Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” prelaze s 1. travnjem 1949. godine na Savez kulturno-prosvjetnih društava.

Obnova Napretka se događala u okviru i u ozračju silaska s povijesne pozornice totalitarnog komunističkog sustava koji je i prekinuo njegov rad. Obnoviteljska skupština održana je 29. rujna 1990. u Sarajevu. Usvojen je Statut kojim je definirano da je svrha obnovljenog Napretka: kulturno i prosvjetno djelovanje, ekonomsko jačanje i socijalno podizanje hrvatskog naroda.

Upravljanje Društvom

Organizacija Napretka u razdoblju 1902. - 1918. godine poslužilo je kao uzor za sve dalje organizacione forme. Napretkom je upravljao Središnji odbor (kasnije Središnja uprava). Članove odbora birala je glavna skupština. Odbor su sačinjavali: predsjednik, potpredsjednici, tajnici, blagajnik, revizori (kasnije Nadzorni odbor), i odbornici (kasnije, “član središnje uprave”). Na temelju evidencije iz Napretkovih kalendara, može se doći do podatka da je u cjelokupnom razdoblju djelovanja Napretka u upravi bilo ukupno 513 ljudi.

Predsjednik Društva je zastupao društvo, predsjedavao glavnim skupštinama i sjednicama Središnjeg odbora. Predsjednici mostarskog potpornog društva, prije fuzije bili su fra Radoslav Glavaš (1902.-1903.), fra Špiro Šimić (1903.-1904.), fra Nikola Šimović (1904.-1907.). Predsjednici sarajevskog potpornog društva, prije fuzije bili su Ivan Raguz (predsjednik privremenog odbora 1902.-1904.), Anto Palanđić (1904.-09.06.1907.). Predsjednici Napretka nakon fuzije bili su Anto Palandžić (do 14.06.1907), Tugomir Alaupović (1907.-1909.), Antun Tandarić (1909.-1921.), Aleksa Đebić (1921.-1923.), Anto Alaupović (1923.-1945.), Vlado Čaldarević (1945.-1949.) i Franjo Topić (od 1990. - i danas na dužnosti).

Podružnice

Širenje mreže podružnice i povjereništava permanentno je jedan od najvažnijih zadataka uprave Napretka. Pred sam II. svjetski rat, 1939. godine, Napredak je imao 150 podružnica i 17 povjereništava, što je najveći broj u povijesti Društva. Prema podacima iz Godišnjaka, Napredak je u različitim razdobljima imao podružnice ili povjereništva, u ukupno 440 mjesta. Naročita aktivnost bila je u podružnicama koje su imale društvene domove kao što su Tuzla, Zenica, Bugojno, Konjic, Derventa, Travnik, Vitez, Široki Brijeg, Brčko, Novo Sarajevo i Alipašin Most. Nakon obnove Napretka jedna od prvih zadaća bila je obnova podružnica. Broj podružnica postepeno raste tako da početkom 2002. godine Napredak već ima 66 podružnica i 3 povjereništva.

Zahvaljujući aktivnom radu Središnjice i mnogih podružnica, od svoje obnove do 2002. HKD Napredak je realizirao brojne kulturne projekte: 255 nakladničkih projekata, 279 izložaba, 436 koncerata, 432 nastupa na manifestacijama od drugih organizatora, 119 dramskih i poetskih programa, 15 okruglih stolova, 353 predstavljanja knjiga i drugih izdanja, 238 tribina i predavanja, 137 sportskih priredbi, 110 prigodnih manifestacija za blagdane, 71 humanitarnu akciju, 501 različitu kombiniranu kulturnu manifestaciju.

Godine 2003. organizirano je 7 dramskih i poetskih programa, 19 likovnih izložbi, 49 glazbene priredbe, 64 predstavljanja knjiga, 22 tribine i predavanja, 14 sportskih priredbi, 14 priredbi prigodom blagdana, 4 humanitarne akcije, 41 djelatnost u području izdavaštva, 58 drugih ili kombiniranih priredbe i 71 sudjelovanja na priredbama drugih organizatora, što je ukupno 322.

U prvih 6 mjeseci 2004. godine organizirano je 9 dramskih i poetskih programa, 10 likovnih izložbi, 17 glazbenih priredbi, 27 predstavljanja knjiga, 8 tribina i predavanja, 6 sportskih priredbi, 7 priredbi prigodom blagdana, 4 humanitarne akcije, 26 djelatnosti u izdavaštvu, 23 druge i kombinirane priredbe i 21 sudjelovanje na priredbama drugih organizatora, što je ukupno 132.

Članstvo

Napretkovo članstvo predstavlja temelj Društva i njegovu pokretačku snagu. U početnim godinama djelovanja Napretka članovi su se, prema visini novčanog doprinosa razvrstavali u tri skupine; dobrotvore, utemeljitelje (kasnije se korist naziv “doživotni”) i podupirajuće (redovite) članove. U narednim godinama, kao nove kategorije pojavljuju se počasni članovi, zakladnici i veliki dobrotvori. Ovi nazivi za pojedine skupine članova zadržani su i u današnjem Statutu, a skupština Društva određuje novčane iznose koje je potrebno uplatiti da bi se član razvrstao u određenu skupinu. Najveći broj članova Napredak je imao 1942. godine (20.684 člana). Broj članova obnovljenog Napretka se procjenjuje na preko 20.000.

Stipendiranje i potpore

Stipendiranje đaka i studenata i namještanje naučnika (šegrta) na zanate i u trgovinu bila je svrha utemeljenja Napretka i primarna oblast bogatog Napretkova djelovanja. Članak 2. izmijenjenih pravila Društva (odobrena 17.2.1906). precizira da su primarne dužnosti Društva pružanje moralne i materijalne pomoći mladima koji uče u zanatlijskim, srednjim i visokim školama i pružanje pomoći djeci prilikom njihovog namještanja na zanate i trgovinu. Pravilima društva bio je reguliran i način davanja redovitih i izvanrednih potpora u novcu ili u drugim oblicima. Od utemeljenja pa do 1945. godine Napredak je podijelio 4.724 stipendije. Svake godine davane su i jednokratne potpore đacima. Broj potpora u Napretkovim kalendarima nije evidentiran, pošto su izražavane u zbirnim novčanim iznosima, ali se procjenjuje da je podijeljeno preko 5000 potpora. Nakon obnove, ratne prilike nisu dopustile da se odmah nastavi s praksom pomaganja đaka i studenata, tako da su prve stipendije podijeljene za školsku godinu 1995./1996. Počevši od te školske godine Napredak je do danas (prema nepotpunim podacima) podijelio 1.776 stipendija. U Napretku s ponosom ističu da su iz redova Napretkovih stipendista ponikla dvojica nobelovaca: književnik Ivo Andrić i kemičar Vladimir Prelog, te brojni drugi poznati znanstvenici i umjetnici.

Od svog utemeljenja Napredak je pomagao u namještanju djece u zanate i trgovinu. Uz sve probleme, postignuti su vidni rezultati, što najbolje potvrđuje broj od 862 smještene djece do školske godine 1914./1915. godine. Napredak je vodio brigu o namještanju naučnika (šegrta) sve do društvene godine 1920./1921. kada je odlučeno da se ova briga prepusti “Hrvatskom radiši”. Napredak je putem “Hrvatskog radiše” u Zagrebu slao na usavršavanje u inozemstvo najtalentiranije naučnike te im osiguravao stipendije. Rad sarajevske podružnice “Hrvatskog radiše” Napredak je pomagao time što nije naplaćivana zakupnina za njihove uredske prostorije u Zakladnom domu. Pored toga Napredak je kupio zemljište za izgradnju Radišinog šegrtskog doma, a u društvenoj godini 1933./1934. isplatio Hrvatskom radiši iznos od 100.000 dinara za gradnju šegrtskog doma, čime je dogovorena obveza prema “Radiši” u cijelosti ispunjena.

Napretkova djelatnost na potpomaganju đaka i naučnika nije se svodila samo na davanje novčanih potpora i pronalaženja mjesta za izučavanje zanata. Među Napretkovim štićenicima bilo je mnogo siromašne djece, naročito sa sela, tako da je uprava morala mnogima osiguravati hranu, odjeću, obuću, školski pribor i slične potrepštine. Za one najsiromašnije naročit problem je bio smještaj u gradovima. Tako je u društvenoj godini 1906./1907. godine Napredak preuzeo na sebe brigu oko osiguravanja hrane i smještaja za 5 šegrta. Za tu namjenu 11.9.1906. godine iznajmljena jedna soba i nabavljen namještaj čime su, u stvari, udareni prvi temelji budućim konviktima.

Osnivanje konvikata

U drugoj polovici 1907. godine, zahvaljujući susretljivosti biskupa Šarića i časnih sestara, osnovan je mali muški konvikt Lurd u Sarajevu. Konvikt je djelovao - s prekidima zbog adaptacije - do 1.9.1915. godine. U njemu je, u tom razdoblju, bilo smješteno 193 pitomca.

Ideje o definitivnom rješenju smještaja Napretkovih štićenika u Sarajevu javljaju se još od otvorenja konvikta “Lurd”, koji je bio samo privremeno rješenje. Tako je na skupštini održanoj u povodu otvaranja Zakladnog doma odlučeno je da se već 1913. godine započne s izgradnjom Napretkova srednjoškolskog konvikta za 100 pitomaca. Sama gradnja otpočela je 30. travnja 1914. godine. Kamen temeljac za izgradnju konvikta položen je 21. lipnja 1914. godine. Gradnja je brzo prekinuta uslijed ratnih prilika. Tijekom rata, naročito 1916. i 1917. bilo je pokušaja nastavka gradnje, ali bez uspjeha. Gradnja je nastavljena tek završetkom I. svjetskog rata, a zahvaljujući upornosti uprave i pomoći velikog broja hrvatskih rodoljuba, a naročito pomoći biskupa Štadlera, konvikt “Kralj Tomislav” je otvoren 20.6.1920. godine. Konvikt je neprekidno radio sve do 1942. godine. U njemu je u tom razdoblju bilo smješteno 2.943 pitomca.

Konvikt “Kralj Petar Svačić” u Mostaru prvobitno je građen kao društveni dom (kasnije Zakladni dom) Hrvatskog potpornog društva u Mostaru. Odluka o izgradnji društvenog doma donesena je na skupštini od 9. listopada 1904. Već 4. lipnja 1905. zaključuje se kupnja zemljišta (u Liski ulici). Uz sve poteškoće, prema izvještaju tajnika na skupštini od 2. prosinca 1906. “kuća se je napravila”. U rujnu godine 1919. zbog velikog priliva seoske djece na školovanje i potrebe njihova smještaja, na brzu ruku su se morala isprazniti dva stana u “Zakladnom Domu”. Od tada se Zakladni dom postupno pretvara u konvikt. Prilike su zahtijevale da se “Dom” adaptira i nadogradi, o čemu se donosi odluka na skupštini u srpnju 1926. Početkom školske godine 1927./1928. mogle su se koristiti sve prostorije. Konvikt je radio neprekidno sve do 1942. godine. U njemu je, od 1920. godine do tada, bilo smješteno 940 pitomaca.

U društvenoj godini 1920./1921. osnovana su i dva ženska konvikta: “Zora Zrinska” i “Katarina Zrinska”. Nalazili su se u zavodima “Sveti Augustin” i “Lurd”, a vodile su ih časne sestre. Napredak je plaćao uzdržavanje pitomica u oba ženska konvikta. Konvikti su radili do 1942. godine. U njima su bile smještene ukupno 572 pitomice.

Ideja o izgradnji konvikta u Tuzli datira još iz društvene godine 1909./1910. Gradska općina Tuzla darovala je Napretku zemljište za izgradnju konvikta, koje je prevedeno na Napredak tek 1920. godine. Zbog nedostatka sredstava nije se moglo početi s gradnjom. Đački konvikt u Tuzli prvi put je primio pitomce u školskoj godini 1938./1939. Radio je do 1942. godine, smjestivši u tom razdoblju 48 đaka.

Banjalučki konvikt otvoren je tek u društvenoj godini 1934./1935. Za konvikt je iznajmljena jedna kuća, za koju je Napredak plaćao mjesečnu zakupninu. Radio je do školske godine 1941./1942., a u njemu je bilo smješteno ukupno 170 pitomaca.

U društvenoj godini 1939./1940., Napredak je posjedovao gradilište za konvikt u Zagrebu. Zemljište za gradnju je kupljeno na Tuškancu. Sredstva za gradnju bila su osigurana iz zaklade Viktora i Fanike Sedmak. Zbog ratnih prilika konvikt nije izgrađen, a zemljište i zaklada su nakon rata oduzeti Napretku.

Konvikt u Osijeku otvoren je za škol-sku godinu 1941./1942. Gradska općina Osijek poklonila je Napretku za ovu namjenu zgradu bivšeg đačkog doma.

U svim konviktima Napredak je osigurao smještaj za 4.866 pitomaca. Napredak je na razne načine pomogao školovanje preko 16.000 mladih.

Kulturno prosvjetni rad

Kulturno prosvjetni rad je bio druga temeljna svrha Napretka. U njenom ostvarenju veoma važnu ulogu igrala je pisana riječ.

Napredak je bio poznat po svojim redovitim izdanjima. Krajem 1906. godine izdan je “Kalendar Napredak za 1907. godinu”. Ovo izdanje postat će redovito i izlaziti će narednih 10. godina. Zatim nakon pauze (zbog I. svjetskog rata) nastavit će redovito izlaziti od 1922. sve do 1948. godine.

Izdavanje društvenog glasila “Napredak” započeto je 1921. godine. Izlazio je redovito, mjesečno (s pauzom od 1923. do 1925. godine), sve do 1943. godine.

Od društvene godine 1934./1935. povećan je broj redovitih društvenih izdanja. Izdane su “Napretkova božićna knjiga” i “Napretkova uskrsna knjiga” namijenjene za šire slojeve čitateljstva, a redovito su izlazile sve do 1941. godine.

Pored redovitih izdanja Napredak je, do ukidanja, realizirao i druge nakladničke projekte kao što su: Zidni kalendar (1904./1905), koji je članovima podijeljen besplatno, “Spomenica fra Grge Martića” (1905.), Kalendar, s društvenim pravilima i kratkim uvodom (1906.), Kalendar “Martić” (1907./1908.), knjiga “Grof Petar Zrinski i knez Krsto Frankopan” u formi narodne pjesme (1925./1926.), brošura “Slavenski apostoli Ciril i Metod” (1926./1927.), knjiga pjesama o narodnom junaku Mijatu Tomiću (1930./1931.), knjiga “Plodovi najslađi…” (1938./1939.), knjiga “Povijest Bosne i Hercegovine do 1463.” (1942.).

Nakon obnove Napredak nastavlja tradiciju “kalendara” i izdaje ga redovito od 1991. godine pod nazivom “Hrvatski narodni godišnjak - Napredak”. Već 1992. godine izdaje se prvo mjesečno glasilo - “Hrvatski glasnik” Tuzla. Od siječnja 1994. godine Središnja uprava počinje izdavati list “Stećak”, a ubrzo nakon toga podružnica Vareš počinje izdavati list “Bobovac”. Ova tri lista redovito su izlazila do danas. Pored toga, Napretkove podružnice Zenica, Kreševo, Usora, Novi Travnik i druge pokretale su redovita glasila, koja su izlazila s prekidima zbog nedostatka sredstava. Izdavačkom djelatnošću bavi se i Središnjica i podružnice tako da je Napredak, od obnove, bio nakladnik ili sunakladnik 203 knjige.

Pored toga, u Napretku se uviđa značaj suvremenih medija pa je od 11.4.1993. godine pokrenuta radiopostaja “Vrhbosna”, a od 1999. godine radiopostaja “Bobovac” Vareš, koje neprekidno emitiraju svoj program. Od 2001. godine Napredak ima svoju web stranicu koja se redovito unapređuje i dopunjava.

Napretkova knjižnica je otvorena 1. srpnja 1928. godine. Radila je sve do ukidanja Napretka 1949. godine (s prekidom 1945.). Evidentirano je da je knjižnica 1943. godine imala 26.255 knjiga. Do te godine pročitane su 250.264 knjige. Nakon ukidanja Napretka knjige su sklonjene u gradsku biblioteku. U kolovozu 1992. godine Napredak je organizirao akciju spašavanja knjiga iz granatirane i zapaljene Vijećnice. Knjige se danas nalaze u prostoru stare knjižnice u Napretkovoj palači, pa Napredak nastoji ponovo aktivirati knjižnicu do konca 2002. godine.

U sporazumu sa “Seljačkom slogom” i klubom “ABC”, od društvene godine 1937./1938. Napredak intenzivira aktivnost na suzbijanju nepismenosti. Akcija je trajala sve do 1940./1941. Za četiri godine rada preko 100.000 osoba naučilo je čitati i pisati. Prvi Napretkov tečaj za seljake održan je u od 3. do 5. siječnja 1936. godine u Napretkovu konviktu “Kralj Tomislav” u Sarajevu. Tečajevi su održani i u naredne dvije godine u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Svrha ovih tečajeva bila je odgoj prosvjetnog kadra iz redova samog seljaštva.

Napretkov statistički odsjek formiran je u društvenoj godini 1931./ 1932. Posvetio je posebnu pažnju prikupljanju statističkog materijala s područja demografije katoličkog življa u BiH. Iste godine pokrenuta je akcija oko formiranja Napretkove kulturno-historijske zbirke. U ovu zbirku prikupljana su historijska dokumenta, historijska književna djela i časopisi, rukopisi hrvatskih književnika, narodne rukotvorine, slike itd. Procjenjuje se da je u zbirku bilo prikupljeno preko 2.500 predmeta.

Napretkova kulturno-historijska zbirka danas se nalazi u Arhivu BiH, ali za sada nije poznato da li je u cijelosti sačuvana.

Praksa podupiranja hrvatskih prosvjetnih ustanova počela je od društvene godine 1920./1921. Napredak je pomagao “Hrvatskog radišu”, škole sestara milosrdnica, širom Bosne i Hercegovine, Zavod Betlehem u Sarajevu, HPD “Trebević”, “Hrvatsku glazbu”, “Crveni križ” i “Hrvatsku ženu”. Visina pomoći ovisila je o raspoloživim sredstvima u pojedinim godinama.

Kulturno-prosvjetno djelovanje nakon obnove se odvijalo uglavnom preko udruga koje su utemeljene u okviru Napretka. Udruge su osnivane ovim redom: Hrvatsko zdravstveno udruženje (31.10.1992.), Hrvatska gospodarska zbornica (28.11.1992.), Hrvatsko glazbeno udruženje (12.12. 1992.), Udruženje novinara (18.12. 1992.), Udruženje kazališnih, filmskih i RTV radnika (22.12.1992.), Udruženje odgojnih, obrazovanih i znanstvenih djelatnika (lipanj 1993.), Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost (18.12. 1993.), Udruga likovnih umjetnika i gra-ditelja (28.2.1994.), Udruga pravnika (5.11.1994.).

Prve glazbene priredbe koje su vezane za Napredak organizirane su na Napretkovim zabavama, putem kojih se željelo priuštiti članstvu zadovoljstvo druženja uz kvalitetan zabavni program, a ujedno ostvariti prihode koji će pomoći realizaciji Napretkovih temeljnih zadaća. Redovito je nastupalo HPD “Trebević” i najbolji glazbenici Sarajeva. Međutim, za Sarajevo koje u to vrijeme nije imalo niti operu niti filharmoniju, najvredniji na ovim zabavama bila su gostovanja zagrebačkih opernih pjevača, prvaka hrvatske opere. U društvenoj godini 1924./1925. Napredak je utemeljio “Hrvatsku glazbu”, a 1934./1935. Napretkovu filharmoniju koja je prvi put nastupila koncertom u kinu “Imperijal” 30.11. 1935. godine. U Sarajevu su u društvenoj godini 1926./1927. osnovani “Napretkov srednjoškolski omladinski zbor” i “Zbor konviktskih pitomaca”.

Hrvatsko pjevačko društvo “Trebević” starije je od Napretka (utemeljeno 1894. godine) i od utemeljenja do kraja II. svjetskog rata djelovalo je kao samostalno društvo. Ipak rad ova dva društva kroz dugu povijest se ispreplitao. Nakon obnove Napretka obnovljen je 1991. godine Zbor “Trebević” i to u okviru Napretka.

Nakon obnove Napredak je organizirao 436 različitih glazbenih manifestacija .

U razdoblju do ukidanja Napredak se nije organizirano bavio likovnom umjetnošću, ali je društvo uviđalo njen značaj. To potvrđuje činjenica da je Napredak stipendirao sve koji su se željeli školovati na likovnim akademijama. Tako su iz redova Napretkovih stipendista izrasla tri poznata slikara: Gabrijel Jurkić, Karlo Mijić i Ismet Mujezinović. Napredak nije imao posebnu likovnu sekciju. Zabilježeno je da je prva izložba slika u Napretkovoj palači organizirana 1926. godine. Priredili su je slikari - Napretkovi stipendisti. Nakon obnove, veliki broj likovnih umjetnika priključio se Napretku, tako da je utemeljena i posebna udruga. U organizaciji Napretka i likovne udruge organizirano je 279 izložaba.

Nakon obnove Napredak osniva i sportske klubove. U sastavu Napretka djeluje N.K. “SAŠK-Napredak” Sarajevo - I. liga BiH (osnovan 17.12. 1994.), pet šahovskih klubova: ŠK “Napredak” Sarajevo - I. liga BiH (osnovan 6.8.1994.), ŠK “Napredak” Zenica (I. liga H-B), ŠK “Napredak” Bugojno (I. liga H-B), ŠK “Napredak” Prozor (I. liga H-B) i ŠK “Napredak” Vareš (II. liga H-B), Sportsko društvo “Napredak” (os-novano 3.9.1996.) i HPD “Bjelašnica 1923” (osnovano 12.12.1998.). Do 1996. godine, aktivno su djelovali Judo klub “Napredak” (osnovan 18.3.1995.) i Autoklub “Napredak” (osnovan 8.5.1995.).

Humanitarne aktivnosti Napretka vezane su uglavnom za ratne i poslijeratne godine. Napredak je u 100. godina postojanja bio svjedok i sudionik tri krvava rata. Nakon završetka I. svjetskog rata Napredak je pomogao obitelji koje su nastradale u ratu, te je imao posebnu zakladu za ratnu siročad. Bio je organizator slanja djece siromašnih roditelja iz Hercegovine na prehranu u Slavoniju (1917. i 1936. godine), pomagao siromašnu školsku djecu i organizirao pučke kuhinje (1927./1928.). U II. svjetskom ratu, 1943. godine u Napretku je osnovan Odsjek za podizanje postradalih krajeva. Rat 1992. godine učinio je da humanitarni rad postane jedna od osnovnih djelatnosti obnovljenog Napretka. U razdoblju od 1992. do 1996. godine, samo u Sarajevu, Napredak je podijelio preko 488 tona humanitarne pomoći, a zajedno s Vrhbosanskom katoličkom bogoslovijom, osigurao preko 403.000 toplih obroka.

Osnivanje Zadruge

U Napretku je još 1919. godine bilo razmišljanja i pokušaja da se osnuje “Napretkova banka”. Međutim, ideje o osnivanju banke nisu realizirane, pa je na XVIII. godišnjoj skupštini održanoj 29.6.1922. godine u Sarajevu donesen zaključak da se u narednoj društvenoj godini osnuje Napretkova Zadruga za osiguranje i štednju. Cilj osnivanja zadruge bio je pomaganje privatne gospodarske inicijative manjih razmjera, dok bi se dio novca iz poslovanja Zadruge usmjeravao na financiranje temeljnih oblika Napretkova djelovanja. Konstituirajuća sjednica Napretkove zadruge održana je 4. kolovoza 1923. godine. Zadruga je registrirana kod okružnog suda u Sarajevu 20. listopada 1923. godine. Poslovanje Napretkove zadruge započelo je početkom 1924. godine. Nakon početnih poteškoća, zadruga postupno ostvaruje značajne poslovne uspjehe što joj omogućava da podigne vlastite palače u Sarajevu (1932.) i Zagrebu (1937.). Napretkova zadruga je 1940. godine imala podružnice u Banjoj Luci, Dubrovniku, Karlovcu, Mostaru, Osijeku, Splitu, Sušaku, Varaždinu, Zagrebu i Zemunu te povjereništva u preko 140 većih mjesta. Zadruga je 1940. godine promijenila naziv u Savez Napretkovih zadruga.

Financiranje

Kroz cijelu Napretkovu povijest, svake godine, Središnja uprava je preuzimala na sebe tešku i odgovornu zadaću - osigurati podmirenje proračuna - pa je financiranje Napretka imalo izuzetan značaj za realizaciju njegovih programskih zadaća. Većina rashoda Društva odnosila se na pomaganje mladih u školovanju i financiranje kulturno-prosvjetnog djelovanja, dok su se upravni troškovi kretali do 30%. U razdoblju od 1906. do 1943. godine članarine su bile najvažniji izvor prihoda. Dobrovoljni prilozi bili su značajni izvor prihoda u svim godinama djelovanja Napretka. Pored toga ostvarivani su prihodi od zabava, društvenih izdanja (Napretkov kalendar), “društvenih proizvoda” (proizvodi s znakom Napretka: cigaret-papir, žigice, sapun, laštilo, liker, svijeće, blokovi, marke, lutrije …), plativih mjesta u konviktima, a izgradnjom Napretkova zakladnog doma pojavljuju se značajni prihodi od kirija.

Izgradnja Napretkova Zakladnog doma

Poticaj za gradnju Napretkova Zakladnog doma u Sarajevu bila je činjenica da je pričuvna glavnica Društva premašila iznos od 80.000 kruna. Ideju i ciljeve izgradnje iznio je 24. lipnja 1911. godine predsjednik Napretka Anto Tandarić, na VII. glavnoj skupštini Napretka: “Da pak taj talent dobro ukamatimo i da tu narodnu, žuljem stečenu i od usta otkidanu muku što bolje osiguramo za naša pokoljenja, naumili smo tu svotu uložiti u gradnju jedne kuće, koja bi Napretku nosila siguran i dobar prihod, a ujedno bila dostojno ogledalo našeg rada. A pošto bismo usput mogli ispuniti i davnu želju svih Hrvata, da sva u Sarajevu postojeća hrvatska društva okupimo pod jedna krov, udarili bi smo time i temelj zgradi u kojoj bi se usredotočio sav rad Hrvata našeg glavnog grada.” Izgradnja je financirana iz pričuvne glavnice, dobrovoljnih priloga (najveći prilog od 50.000 kruna dao je zagrebački biskup Bauer), ali je ipak najveći izvor financiranja bio - hipotekarni kredit kod Privilegovane zemaljske banke za BiH, od 580.000 kruna.

Usvojen je projekt arhitekte Dioniza Sunka, prema kojem se građevina sastojala iz tri zgrade. Gradnja je započeta 13.5.1912. godine. Izvođenje radova povjereno je Bosansko-hercegovačkom dioničkom građevnom društvu iz Sarajeva. Nadzor i rukovođenje gradnjom povjereno je arhitekti Dionizu Sunki koga je zamjenjivao g. Gustav Graf, a ispred izvođača radova ovlašten je g. Josip pl. Vancaš. Napretkov zakladni dom svečano je otvoren 27. rujna 1913.

statut  
povijest  
svi predsjednici  
 
podruznice  
organizacije i udruge  
fond za stipendiranje  
foto  
vas glas  
kontakti  

 
Ovdje možete download-ovati kompletan dokument:  
Povijest HKD Napretka