vijesti

 

Tugomir Alaupović , predsjednik Napretka od 14.7.1907. – 19.6.1909. godine. Zajedno sa Antom Palandžićem i biskupom Šarićem idejni je tvorac Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovine Sarajevo. Uz pomoć Đure Vrinjanina i Dušana Plavšića 9.11.1902. godine sastavio je prva pravila Društva. Tugomir Alaupović je i tvorac imena Napredak, pošto je na skupštini 10. 9.1904. godine predložio da se postojećem Društvu, radi lakšeg imena i kraćeg dopisivanja dadne ime “Napredak”. Obavljao je i dužnosti potpredsjednika i tajnika sarajevskog potpornog društva 1902.,1903.; potpredsjednika 1904. Alaupović je bio pjesnik, pripovjedač, književni kritičar i političar Rođen je u Docu kraj Travnika, 18.8.1870., a umro je u Zagrebu, 9.4.1958. Obitelj pripada staromu bosanskom plemstvu. Rano je izgubio oca pa ga je odgojila majka Ivka, rođ. Abramović-Klinčić. Osnovnu školu završio je kod franjevaca u Docu (1876.-1880.).

statut
povijest
svi predsjednici
podruznice

 

Prvi mu je učitelj bio fra Jako Matković, pisac "Bibliografije bosanskih franjevaca"". Zbog bolesti nije redovito polazio školu.Od 1882. do 1889. je na Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Travniku, zatim na Klasičnoj gimnaziji u Sarajevu. Maturirao je u Zagrebu 1890. Studirao je slavistiku i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; družio se s F. Markovićem, H. Badalićem, A. Harambašićem i Đ. Arnoldom. Studij nastavlja u Beču od 1891. do 1894. U slavističkom odjelu V. Jagić mu povjerava vođenje knjižnice Slavenskog seminara. U listopadu 1894. obranio je na bečkom Sveučilištu disertaciju Vila Slovinka - od Jurja Barakovića, s osobitim osvrtom na pakao u XIl pjevanju. Iste godine postao je suplent na klasičnoj gimnaziji u Sarajevu, predavao je hrvatski, latinski, te grčki jezik i filozofiju (do 1910). Kad je položio državni profesorski ispit, predavao je i na sarajevskoj Tehničkoj školi. Drugovao je s književnicima fra G. Martićem i S. S. Kranjčevićem. God. 1910. imenovan je upraviteljem Velike gimnazije u Tuzli, gdje osniva i reorganizira mnoga kulturna, kazališna i književna društva. Poslije je savjetnik na Odjelu za školstvo i nadzornik srednjih škola u BiH (1913.--1915.). Zbog jugoslavenske orijentacije suspendiran je 1915. i stavljen pred krivični sud zbog veleizdaje, zatim je oslobođen, a 1916. umirovljen i interniran u Franjevački samostan u Sarajevo. Krajem 1917. dolazi u Zagreb, a od sredine 1918. do kraja rata tajnik je MH. Iste godine postaje član Narodnog vijeća Države SHS u Sarajevu, povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje, a dekretom Narodne vlade za BiH je i reaktiviran. Do 1920. je ministar za vjere u prvoj vladi Kraljevine SHS u Beogradu. Godine 1921. postaje šef povjereništva za prosvjetu u Zemaljskoj vladi u Zagrebu i privremeni pokrajinski namjesnik u Hrvatskoj i Slavoniji. Umirovljen je ukazom iz 1922., ali uskoro se opet aktivira i postaje najprije član, zatim potpredsjednik Državnog savjeta te osnivač i član odbora Demokratske stranke. Godine 1929. je konačno umirovljen, no djeluje u Beogradu kao član odbora Državnog monopola. Godine 1931. dolazi u Zagreb, gdje ostaje do smrti. Prema nekim podacima, javio se u Iskri 1886. nepotpisanim radom. Pjesmu Na Oštracu objavio je u Domu i svietu (1891). Pjesme, pripovijetke, crtice, uspomene i prigodnice objavio je u raznim publikacijama. Pisao je epske pjesme s motivima iz hrvatske povijesti s namjerom da budi nacionalnu samosvijest ("Naše rane") i vjersku snošljivost ("Nesuđenica"). Djelomično tiskan ciklus "Seoske elegije" prožet je socijalnom notom. Važnije su mu rasprave o B. Šuleku, A. Nemčiću, I. S. Turgenjevu ("Nada", 1895,1899,1900), F. Zubčiću i I. F. Jukiću (Izvještaj Prve muške realne gimnazije, 1905/1906 i 1906/1907, Lica 1973), G. Martiću (1908/1909), S. Vrazu i D. Demetru  (Behar, 1908 i Napredak, 1911,1912) te Slike iz naše knjige (Behar, 1908). Služio se pseudonimima i šiframa: Tugomir bosanski Hrvat, Tugomir Hrvat Bošnjak, Tugomir, T. A. Hrvat.-Bošnjak, Tugorod, Tugomil, Tugorod Hrvat Sarajlija, Hrvat. Bošnjak, Marko Alaupović, T. A., T-r., dr. T. A-ć., D. A. Bio je pokretač i član mnogih sarajevskih društava i akcija: Hrvatskoga potpornog društva “Napredak”, Hrvatskoga pjevačkog društva “Trebević”, Hrvatskog kluba, Hrvatske banke, sportskog društva Hrvatski sokol, Hrvatske narodne zajednice. Njegovom zaslugom podignut je nadgrobni spomenik S. S. Kranjčeviću na sarajevskom groblju Koševo. Sudjelovao je u osnivanju Udruženja katoličkih svećenika NR BiH i bio član Društva hrvatskih književnika. Djela su mu prevođena na češki, francuski, njemački i talijanski. U Alaupovićevoj književnoj ostavštini (franjevački samostan u Visokom) nalaze se neobjavljeni rukopisi: "Povijest književnosti hrvatske i srpske (predavanja) ", "Izabrane pjesme Ispod Vlašića" (izbor pjesama od 1902. do 1932. u autorovoj redakciji), "Sjene i uspomene i iz starog zavičaja" (pripovijetke iz prošlosti Travnika i okolice), "Radoslav Krstjanin" (povijesni dramski spjev) i korespondencija. U kritici se Alaupovićevu pjesništvu pridaju oznake naše prigodničarske i romantičarske poezije s početka druge polovine XIX st., s osobinom čista jezika i prirodna ritma.

organizacije i udruge
fond za stipendiranje
foto
vas glas
kontakti